O pritisku na sve koji slobodno misle, kojima od donošenja „zakona o stranim agentima”, koji kriminalizuje klevetu, prijete kazne do 3.000 evra i na osnovu kog je za nekoliko mjeseci podnijeto 45 prijava, govori generalna sekretarka Udruženja BH novinari Borka Rudić

Od kada je pre četiri i po meseca kleveta postala krivično djelo u Republici Srpskoj, podnijete su 44 prijave za to djelo i jedna zbog „iznošenja ličnih i porodičnih prilika”. Među tuženima su 32 građanina i petoro novinara, pa već sada možemo govoriti o pravnom pritisku na sve slobodnomisleće ljude, kaže u razgovoru za Cenzolovku Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari. Novinarka i profesorka filozofije i sociologije kaže da to u praksi znači – „apriorna cenzura” kako bi se izbjegao krivični progon zbog „klevete”.

Kaže da je zakon „o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija“, koji se kolokvijalno zove ‘zakon o stranim agentima’, deo „paketa” političkih mjera koje je pokrenuo predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Udruženje BH novinari je 2023. godine registrovalo 87 slučajeva kršenja medijskih sloboda i sigurnosti novinara. Samo je 10 riješeno.

Cenzolovka: Od avgusta 2023, nakon odluke Skupštine Republike Srpske, kleveta je krivično djelo, za koje se može dobiti kazna od oko 3.000 evra. Novinari i nevladine organizacije kažu da je cilj ovog zakona da se ograniči otvorena i kritička debata o temama od javnog interesa. Vi ste istakli da je od tada podnijeto pet prijava protiv novinara za klevetu. O kavim slučajevima je riječ?

Rudić:  Još nemamo podatke o tome ko stoji iza velikog broja krivičnih prijava u Republici Srpskoj niti ko su tuženi, jer okružna tužilaštva nisu podjelila sa nama te informacije. Za sada znamo broj prijava – 45, od toga su 44 za delo klevete i jedna prijava za „iznošenje ličnih i porodičnih prilika”. Među tuženima najviše je građana – 32, zatim pet novinara, dva političara i pet nepoznatih osoba.

Iz Okružnog tužilaštva u Banjaluci dobili smo samo zbirne podake, tako da ne znam koliko je novinara, aktivista civilnog društva ili ljudi iz drugih profesija.

Ako namjeravate pisati o bogaćenju sina čija je majka na javnoj funkciji ili istraživati javne radove u koje je uključen kum predsednika, morate unaprijed razmišljati kako ćete to uraditi a da se ne suočite sa krivičnim prijavama

Još uvek nije potvrđena nijedna od ovih krivičnih prijava niti je podignuta optužnica. Generalno, ovo je zaista veliki broj krivičnih prijava za četiri i po meseca. Već sada možemo govoriti o pravnom pritisku na sve slobodnomisleće ljude – od građana, koji su za sada najviše na udaru krivičnih postupaka zbog iznesenog mišljenja, do novinara i aktivista civilnog društva. Jasno su vidljivi obrisi zakonskog okvira i institucionalnih mehanizama ućutkivanja svake kritike, ograničavanja javne debate o temama od začaja za građane i kršenja prava na slobodu govora.

Sada može bilo ko podnijeti krivičnu prijavu, iz politčkih, ličnih pa čak i najprizemnijih zlobnih razloga. Tužilaštvo će morati da primi tu prijavu, procesuirati je i trošiti ljudske i materijlne resurse za nešto što je u demokratskom svijetu nezamislivo – a to je vođenje krivičnih postupaka zbog nečijeg mišljenja, kritike, medijskog teksta, komentara ili zadiranja u privatnost radi javnog interesa.

Cenzolovka: Kakve posljedice procesi za klevetu imaju na novinarstvo? Ali i na pristup građana informacijama od javnog značaja?

Rudić: Iako je primjena zakona još samo na nivou krivičnih prijava, zakon pokazuje negativne posljedice i destrukciju profesije, kojoj su imanentni kritika javnih zvaničnika, propitivanje načina na koji obavljaju javne funkcije i istražuju evetualne zloupotrijebe javnih ovlašćenja za lične interese.

Na primjer, ako namjeravate pisati o bogaćenju sina čija je majka na javnoj funkciji, ili dobiti privatne firme u vlasništvu direktora javne bolnice, ili istraživati javne radove u koje je uključen kum predsednika, morate unaprijed razmišljati kako ćete pisati o navedenim temama, a da se ne suočite sa krivičnim prijavama. To je apriorna cenzura ili samocenzurisanje u cilju izbjegavanja krivičnog progona! U takvim okolnostima zaista nije lako raditi.

Ovdje ne želim nipodaštavati zdrav razum i profesionalne kompetencije nosilaca pravosudnih funkcija, niti sumnjam da će oni u duhu zakona, Ustava i prakse Evropskog suda za ljudska prava procjenjivati, a onda odbacivati ili prihvatati krivične prijave za klevetu. Neće im, međutim, nimalo biti lako s obzirom na široko postavljene odredbe zakona i motive njegovog donošenja.

Ti su motivi, nedvosmisleno, decenijska frustracija medijima aktuelnog predsednika RS i njegov završni pokušaj ograničavanja, ako ne i potpunog zaustavljanja rada jednog broja slobodnih medija i novinara u Republici Srpskoj, ali i celoj BiH.

U Kantonu Sarajevo postoji prijedlog da se kažnjavaju „lažne vesti”, što bi navodno uključivalo i velike novčane kazne za građane i pravna lica, uključujući i medije

Cenzolovka: Brojni mediji u RS su registrovani kao nevladine organizacije. Kakve će po njih biti posljedice usvajanja ovog zakona?

Rudić: I ovaj je zakon deo „paketa” političkih mjera koje je pokrenuo predsednik Republike Srpske kroz zloupotrijebu javnih institucija zakonodavne i izvrše vlasti. Ne postoje nikakve zakonske praznine da bi se moglo govoriti o potrebi donošenja posebnog zakona o kontroli rada NVO ili stvaranju njihovog registra.

Republika Srpska, kao i drugi dijelovi države, ima jasnu zakonsku regulativu u oblasti registracije NVO, plaćanja poreza, poslovanja putem banaka, podnošenja godišnjih finansijskih izveještaja, poštovanja prava zaposlenih, prijave ličnih prihoda građana i plaćanja poreza, itd.

Navedeni zakoni omogućavaju svakom iz različitih sektora i javnih institucija provjeru onoga što rade NVO, čak i na dnevnoj osnovi. Znači, jasno je da se i ovaj zakon donosi radi ciljanog gašenja sloboda unutar civilnog sektora, te zaustavljanja rada ljudskopravaških NVO i medija.

Opet je nad zdravim razumom pobjedila nerazumna snaga predsjedničke pozicije i opsjednutost Milorada Dodika jednim brojem medija i NVO u RS, čiji bi rad predsjednik zabranio koliko sutra.

DIPLOMATSKA TRGOVINA U BIH ĆE PROGUTATI MEDIJSKE SLOBODE I LJUDSKA PRAVA

Cenzolovka: Razumiju li Evropska unija i druge međunarodne organizacije posljedice ovakvog zakona?

Rudić: Nisam oduševljena njihovom principijelošću i efikasnošću. Naprotiv! Oni se (kao) javno protive rigidnim intervencijama u zakonski okvir za medije i civilno društvo jer su medijske slobode jedan od 14 prioriteta za EU integracije.

Sa druge strane, ovde se ustalila „diplomatska trgovina” sa vladajućim strukturama u oba BH entiteta i na nivou državnih institucija. Ta trgovina će, bojim se, progutati medijske slobode i ljudska prava, i to za „male pare”.

Evo jedan ilustrativan primer: prošle godine je na državnom nivou usvojen novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Prethodno su nacrt zakona negativno ocenili i EU i Institucija BH ombudsmana, budući da je sadržao rješenja koja reduciraju prava definisana u starom zakonu. Civilni sektor je poslao čak 200 komentara i amndmana, ali Ministarstvo pravde BiH nije prihvatilo nijedan!

Ipak, zakon je usvojen bez ikakvih izmjena nacrta kao dio „paketa evropskih zakona” koje BiH mora prihvatiti na putu EU integracija. I uz pristanak EU u BiH. Bojim se da će tako biti sa svim zakonima koji se ubrzano donose različitim dijelovima države uz političku floskulu „evropski put BiH nema alternativu”! A sa medijskim slobodama i ljudskim pravima šta bude…

Cenzolovka: U Kantonu Sarajevo postoji prijedlog da se kažnjavaju „lažne vesti”, što bi navodno uključivalo i velike novčane kazne za građane i pravna lica, uključujući i medije. Postoji bojazan da bi ovaj propis, ako bude usvojen, izazvao lančanu reakciju. Šta je sve problematično sa ovim propisom?

Rudić: Osnovni je problem što se ovim zakonom internet proglašava „javnim mestom” kao da je reč o javnom prostoru – dakle fizičkom, jasno ograničenom javnom prostoru u okviru kojeg se dešavaju i sankcionišu prekršaji. Takođe, veoma je teško, pa i potpuno nemoguće na nivou jednog kantona rješavati problem sa lažnim vestima, govorom mržnje ili ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama u praktično neograničenoj online sferi, što se takođe želi ovim zakonom.

Problem je i to što se policiji daju velika ovlašćenja i mjere za ograničavanje slobode izražavanja, a da se ne predviđa procjena javnog interesa, kao i sprovođenje razumnih mera i balansa u bilo kojoj vrsti ograničenja prava na slobodu izražavanja i mišljenja.

Možemo govoriti o pravnom pritisku na sve slobodnomisleće ljude – od građana, koji su za sada najviše na udaru krivičnih postupaka zbog iznesenog mišljenja, do novinara i aktivista civilnog društva.

I na kraju, problematično je i to što država BiH ima krivično zakonodavstvo koje tretira mnoga od pitanja navedenih u nacrtu ovog prekršajnog zakona.

Naravno, ništa manje nije opasna ni mogućnost „prelivanja” istih ili sličnih zakonskih riješenja u druge kantone.

Neki su to već ranije uradili, kao na primer Unsko – sanski kanton, bilo je sličnh inicijativa i u Parlamentu Federacije BiH. Bila sam članica radne grupe koja je raspravljala o nacrtu zakona na više sjednica, nismo se složili oko mnogih pitanja. Sad je na potezu predlagač zakona – Vlada Kantona Sarajevo, a kasnije Skupština.

Iskreno se nadam da zakon neće biti predat u parlmentarnu procedure pre nego što se iz njega izostave svi članovi koji uključuju medije i društvene mreže, te prekršajne mere i postupci protiv govora mržnje i lažnih vesti.

KAŽNJEN TEK SVAKI ČETVRTI NAPADAČ NA NOVINARE

Cenzolovka: Safejournalists je zabilježio povećan broj napada na novinare u BiH. Posebno se izdavajaju napadi u Banjaluci zbog LGBT povorke u Mostaru, kada su vlasnici Hercegovina.info Mariji Ćosić dva puta izbušene sve gume na automobilu, kao i napad u Brčkom na vlasnika portala Times.ba Mirzu Derviševića. Kako ovi napadi utiču na rad novinara?

Rudić: U Liniji za pomoć novnarima registrovali smo 87 različitih slučajeva kršenja medijskih sloboda i sigurnosti novinara tokom 2023, što je 10,12 odsto više nego 2022. Najveći broj (21) se odnosi na političke pritiske, verbalne pretnje (17), šest je fizičkih napada, sedam pretnji smrću, osam govora mržnje itd.

Problem je visok stepen nekažnjivosti i sporost u istrazi napada, uključujući i slučajeve koje ste pomenuli. Samo 10 slučajeva prijavljenih u 2023. je riješeno u toj godini pred sudovima ili drugim nadležnim institucijama. Generalno, među novinarima i medijima vlada veliko nepovjerenje u rad pravosuđa, budući da je uspješnost u kažnjavanju napadača na novinare tek 25,4 procenta.

To je nedopustivo, te mi u BH novinarima govorimo o nedostupnosti pravde za novinare. To djeluje obeshrabrujuće na sve novinare i medije, posebno za mlađe kolege. Ako ovome dodamo i veliki broj krivičnih prijava u Republici Srpskoj, onda zaista svjedočimo osmišljenom i brutalnom gušenju medijskih sloboda i slobode govora u BIH. I to pred očima evropskih institucija u BiH i nakon što je država dobila status kandidata.

Izvor: Cenzolovka

FOTO: Privatna arhiva