Goran Šimić, ekspert za tranzicijsku pravdu sa Pravnog fakulteta u Sarajevu smatra kako je Dejtnoski mirovni sporazum u BiH samo prekinuo vatru i zamrznuo oružani konflik u Bosni i Hercegovini. On je bio gost – predavač polaznicima Prvog modula Novinarske akademije 2016 i tom je prilikom ukazao na ključne vrijednosti tranzicijske pravde kao i na ulogu i saradnju medija i organizacija civilnog društva u oblasti propitivanja, istraživanja i javnog prezentiranja ratnih događaj i njihovih posljedica.

„Iza masovnih zločina uvijek postoji masovna organizacija ili logistika, najčešće država“, naglasio je profesor Šimić i kako „treba uraditi dosta toga ako se postkonfliktno društo želi iscijelilti i restaurirati. On je naveo kako Njemačka može poslužiti kao uzor u suočavanju sa prošlošću, gdje se logori „nisu poravnali sa zemljom sa nadom da će se sve zaboraviti, nego su danas opomena društvu za zlo masovnih zločina.“

Prema Šimićevim riječima, 1995. godine su se ljudi prestali međusobno ubijati ne zato što su se strane pomirile, nego zbog volje većih sila. „Dejton je samo prekinuo vatru i zamrznuo konflikt u oružanom smislu, ali je rat nastavljen alternativnim sredstvima“, istakao je on i naveo primjer kako različiti univerziteti u BiH prezentuju različita tumačenja historije.

„Kroz obrazovni sistem, kao i kroz vjerske škole, neformalne oblike obrazovanja, muziku i filmove od djece se prave budući mrzitelji. Istraživanja pokazuju da su najveći nacionalisti djeca dobi od 14 do 18 godina i oni su tzv. iracionalni nacionalisti jer nisu prošli iskustvo rata. Njihov osjećaj pripadnosti nacionalisitčkim ideologijama je prvenstveno izgrađen kroz porodicu, školu i medije“, upozorio je profesor Šimić.

Svoja iskustva u suočavanju sa prošlošću studentima novinarstva prenijeli su i Sudbin Musić i Goran Zorić iz Prijedora, koji godinama pokušavaju u tom gradu igraditi kulturu sjećanja i priznavanja žrtava.

„Na pomen genocida u Prijedoru svi imaju nešto da kažu i da se prema tome odrede. Najveći je problem to što dok jedni pominju sporne događaje, drugi ih negiraju. Unaprijed se zna ko dolazi na koju komemoraciju. Čini se da smo mi, kao stanovnici Prijedora, i danas taoci nečega što je već dio prošlosti“, rekao je Musić, mladi čovjek koji je i sam bio u logoru u Prijedoru.

Goran Zorić, izvršni direktor centra za mlade „Kvart“ smatra da Prijedor još uvijek ima mogućnost da postane paradigma suočavanja sa prošlošću u BiH. „Kao organizacije civilnog društva, okupljamo se i stvaramo zajednički front sa bošnjačkim udruženjima kako bi osnažili aktivizam i sa ciljem suočavanja sa prošlošću, jer donosioci odluka teško mogu ignorisati Prijedorčane koji su tu odrasli. Borba za sjećanje i pravdu traje već nekoliko godina i Prijedor je po tome specifična sredina. Prijedor je po svireposti, sistematičnosti i okrutnosti zločina jedan od najgorih gradova u BiH“, kazao je Zorić.

Novinar Aldin Arnautović iz Sarajeva je predstavio svoj rad na serijalu dokumentarnih filmova o ratnim zločinima. Njegovi filmovi iz serijala „ Otisci“ nastali su kroz istraživanje samih događaja na terenu, utvrđene činjenice i suđenja u Hagu, kao i propitivanja koliko sudska pravda doprinosi procesu povratka, izgradnje suživota i pomirenja.

„Nema ničega viteškog ni patriotskog u ratnim zločinima. Ratni zločinci su šljam, a vrijeme rata je vrijeme kada takvi mogu raditi šta hoće. Propisi ratovanja su uređeni međunarodnim konvencijama a kršenje tih pravila je ratni zločin. Ne smije niko ko je ratni zločinac nekome biti heroj, a manipulacija brojem žrtava uzrokuje njihovu dehumanizaciju“, rekao je Arnautović.

Na tematskoj večeri studnetima je prikazan dokumentarni film „Slijepa pravda“ produkcijske kuće XY films, koji govori o zločinima u Prijedoru i Konjicu i suđenjima u Hagu za ove zločine.