Novinarska profesija ima jako moćno oružje i jedna je od rijetkih koja može pokušati mijenjati pojedince, drušvo ili svijet. Profesionalno novinarstvo pored tog vječitog zadatka ima još jedan, a to je konstantna potreba za napretkom i očuvanjem postulata profesionalnog novinarstva. Novinar može otvoriti skoro svaka vrata u društvu koja skrivaju neispričane priče, tuge, sreće, probleme i potrebe ljudi samo ako zna pravi način i ima pravilan pristup temi i potencijalnom sagovorniku. Novinarstvo daje glas onima koje mnogi ne čuju od buke užurbanog svijeta. Novinarska akademija na temu  Uloga medija i medijskog izvještavanja u jačanju mira, suočavanju sa prošlošću i zaštite digniteta žrtava  je upravo to i dokazala. Mi, novinari, smo ti koji možemo i trebamo pomoći da se mnoge neispričane priče čuju, a u našem bosanskohercegovačkom društvu ih je, zaista, mnogo. Nemila ratna dešavanja su ostavila za sobom mnogo strašnih dešavanja, a samo rijetki mediji prikazuju cjelokupnu objektivu sliku. Tema i priča je mnogo, ali je malo onih koji žele pričati o njima.

Pisati o žrtvama nije ni malo zahvalan ni lagan posao, ali ima dugoročnu vrijednost i pokazuje da su takve teme i dalje bitne, ali i da žrtve koje su podnesene nisu uzaludne i zaboravljene. Vodeći računa o tačnim i provjerljivim informacijama, validnosti činjenica i važnosti priče za društvo i intenciji priče, novinar ni u jednom momentu ne smije zaboraviti na senzibilnost žrtve čijoj priči daje glas. Također, jako je bitno razlikovati neutralnost od objektivnosti. Neophodno je voditi računa o osjećanjima sagovornika koji je pristao pričati o svojoj, vjerovatno, najstrašnijoj životnoj priči. Zaštiti i ispoštovati sva prava sagovornika je neophodno jer mi nismo tu da samo iskoristimo sagovornika i dobijemo priču, nego da dokažemo da nam je stalo da tu priču čuju mnogi, a pogotovo mladi ljudi,  i shvate strahote koje je donio rat. Zaštita identiteta žrtava, kao i maloljetnika mora biti u potpunosti ispoštovana, bez kompromisa. Filtriranje sadržaja i izbacivanje mučnih detalja koji nisu ključni za shvatanje priče su jako bitni elementi u stvaranju medijskog sadržaja sa takvim tematikama.

Tranzicijska pravda je misija mnogih koji žele da ovo društvo krene ka napretku, ali i razumijevanju onoga što se, zapravo, dogodilo. Bitno je imati na umu da žrtve nikada nisu, niti mogu biti samo puka statistika! To su ljudi sa imenom, prezimenom, prošlošću i tragičnom sudbinom. Odličan primjer kako i na koji način novinari mogu doprinijeti ovoj temi je Dragan Bursać i njegova knjiga pod nazivom ”Čekajući Dylana Doga u Srebrenici”.

Nikada ne bismo smjeli žrtve pretvarati samo u brojeve. Novinari su ti koji svim žtvama koje su stradale trebaju dati glas i pokazati da nisu samo broj, nego da iz njih postoji i dalje porodica koja traži posmrtne ostatke i odgovore na mnoga pitanja.  Osobe koje su preživjele i žele ispričati ono što im se desilo, moraju imati u svakom momentu našu pažnju i želju za saradnjom. Iako rad na ovakvim temama nije ni malo jednostavan, benefit za cjelokupno društvo je veliki. Trebali bismo shvatiti da je vremena sve manje i da svjedoci nemilih događaja nestaju i njihove priče i svjedočenja zajedno sa njima, zato smo mi tu da njihove priče spasimo pred zaboravom.

Novinarstvo mora zadržati potpunu objekitvnost i ponuditi priče sa nekoliko strana, međutim, svjedoci smo da mnogi mediji ne postupaju baš tako, nego nude priče samo jedne strane i na taj način prave razliku među žrtvama koja nikada ne bi smjela postojati. Krenuti naprijed možemo tek onda kada svako jasno prizna svoju krivicu i shvati teške pogreške koje su se desile u prošlosti. Jedan mučen i ubijen čovjek je tragedija, kao i na hiljade njih i to nikada ne smije postati samo broj koji ćemo spominjati u medijima. Suočavanje sa prošlošću je prvi korak u kretanju ka boljem i ljepšem društvu.

Da bi se naše društvo pomaklo sa tačke na kojoj stoji decenijama, neophodna je saradnja svih strana, prihvatanje počinjenih grešaka, međusobna saradnja i podrška, odgovoran rad pravosuđa, vlasti, ali i novinara. Novinarstvo je tu da djeluje i dođe do svakog pojedinca, a na novinaru je da se svojim moralnim i profesionalnim načelima potrudi da društvu ponudi objektivnost i tačnost. Manipulisanje medijskim sadržajem samo još više produbije provaliju u koju je naše društvo upalo i nema načina na koji bi se izvuklo sem zajedničkim radom prema zajedničkom cilju.

Piše: Amila Mešanović