Photo credit: EFJ 

Medijski poslodavci moraju učiniti više kako bi ispunili svoju dužnost brige o sigurnosti novinara, posebno freelance novinara i novinarki koje su ranjiviji, zaključeno je na radionici o sigurnosti koju su održali Evropska federacija novinara (EFJ) i Nizozemsko udruženje novinara (NVJ). ) u Hilversum Media Parku, 4. i 5. jula.

Radionica, kojoj je prisustvovalo više od 40 članova EFJ-a, pravnih stručnjaka, novinara i predstavnika medija, naglasila je sve veće opasnosti za novinare, fizičke i online, uz malo svijesti medijskih poslodavaca o ovim prijetnjama i flagrantnim nedostatkom resursa koji bi obezbijedili sigurnost novinara/ki.

Prema rezultatima ankete prezentirane na radionici, većina anketiranih novinara (75%) nije prošla nikakvu obuku o sigurnosti, čak ni obuku prve pomoći, a kamoli obuku o neprijateljskom okruženju i cyber sigurnosti. Oni koji su prošli trening to su uradili prije više od šest mjeseci i trebat će im ažurirana obuka. Često novinari moraju sami da plaćaju treninge o sigurnosti, posebno freelanceri. Freelance novinari se često osjećaju usamljeno i izolovano. Kada naiđu na opasnost, nerijetko moraju sami da se nose sa njom. Hélène Servel, slobodna novinarka koja je radila za francuski javni emiter France 2, podijelila je svoju zastrašujuću priču kada ju je zajedno s dvoje kolega napao poljoprivrednik na jugu Francuske.

“Osjećala sam se usamljeno i bespomoćno. Nisam dobila nikakvu pomoć od svog poslodavca, čak ni da me pitaju da li sam dobro nakon napada”, rekla je Hélène. Prisutnima je ispričala kako je to utjecalo na njen rad: o novim pitanjima koja od tada postavlja prije nego što krene na teren; potrebi da se odvoji nekoliko mjeseci od posla i i bude podržana u različitim aspektima kako bi krenula naprijed, i kako ne bi odustala od novinarstva.

Radionica poziva na veći angažman i posvećenost medijskih poslodavaca kako bi ispunili svoju dužnost brige o svim novinarima, posebno slobodnim novinarima. NVJ je podijelio inicijativu koju su zajednički razvili udruženje novinara i udruženje urednika Perveilig. Inicijativa, koju je podržala Vlada, bila je uspješna u podizanju svijesti o sigurnosti novinara i sprječavanju napada na novinare. Pokazalo se da je saradnja novinara, medija i vlasti neophodna za stvaranje kulture sigurnosti u medijima i društvu. Novinarski sindikati i udruženja iz Belgije, Danske, Njemačke, Srbije i Velike Britanije također su podijelili svoje inicijative za zaštitu sigurnosti novinara.

Oliver Liang iz Međunarodnog instituta rada (ILO) je naglasio da su pitanja zdravlja i sigurnosti dio osnovnih principa i prava na radu sadržanih u konvenciji MOR-a (br. 190) po kojima su poslodavci dužni brinuti za svoje novinare. Liang smatra da novinare treba smatrati „rizičnim radnicima“, što još nije status u konvenciji MOR-a.

Govoreći na radionici, Willy Valckx iz Evropskog policijskog sindikata ponudio je podršku novinarima i ohrabrio saradnju u odbrani demokratije jer je prepoznao potrebu za razvijanjem međusobnog povjerenja i poštovanja prema radu novinara i policije, posebno tokom demonstracija.

Radionica je također naglasila važan aspekt psihološke dobrobiti novinara, budući da se novinari suočavaju sa sve većim obimom posla u 24-satnom ciklusu vijesti i digitalizaciji. Digitalni prostor doveo je do online napada i uznemiravanja novinara, posebno novinarki. To je također dovelo do emocionalnog udara na novinare, dok medijskim organizacijama nedostaju resursi i spremnost da ponude obuku i praktičnu podršku novinarima.

Antonella Napoli, istraživačka novinarka iz Italije koja je trenutno pod 24-satnom policijskom zaštitom, podijelila je svoju priču i utjecaj takve zaštite na njen lični život. „Volim svoj posao novinarke, ali sam i majka, supruga i kćerka. Tužna sam što se zbog svog posla ne osjećam sigurno hodajući ulicom.” Ona je istakla da se ne osjeća sigurnije pod zaštitom policije. Umjesto toga, policijska zaštita ograničava njenu slobodu.

Na kraju radionice, učesnici su predložili niz preporuka i akcija kako na nacionalnom, tako i na evropskom nivou za rješavanje problema sigurnosti novinara. One uključuju:

Sindikalne akcije i strategije

• Fizička obuka o sigurnosti kao dio šireg programa obuke koji nude sindikati i udruženja; tražiti sredstva za takve programe obuke; integrirati aspekte sigurnosti u druge programe obuke i prilagoditi ih potrebama specifičnih ciljnih grupa;
• Informirati članove-novinare o rizicima i ohrabriti ih da prođu trening o sigurnosti;
• Posebna podrška i trening za žene i freelance novinarke;
• Saradnja sa organizacijama poslodavaca i podizanje svijesti o njihovoj odgovornosti za sigurnost novinara, posebno slobodnih novinara;
• Psihološka podrška novinarima;
• Pitanje sigurnosti u školama novinarstva – sindikati mogu održati informativne sesije i brifing studentima novinarstva o rizicima;
• Saradnja sa policijom – pronaći konkretan kontakt za novinarske sindikate; razvijati šire strategije – podizati svijest o radu novinara, razvijati protokole, posvetiti posebnu pažnju rješavanju slučajeva koji uključuju novinare;
• Kolektivni ugovori i uloga sindikata/udruženja;
• Socijalni dijalozi, politike kompanije u medijskim organizacijama
• Urednici i glavni urednici trebaju biti „čuvari kapije“ kako bi osigurali sigurnost novinara;
• Edukacija novinara o pitanjima sigurnosti – npr. akademski nivo na univerzitetima/školama novinarstva (kao dugoročna mjera); integrirati pitanja sigurnosti u sve diskusije o novinarstvu;
• Pokrenuti dijalog unutar redakcija sa kolegama novinarima i urednicima/medijskim menadžerima;
• Obuka urednika o pitanjima sigurnosti i podizanje njihove svijesti;
• Razvijati internu bezbjednosnu politiku u okviru medijskih organizacija; razviti internu politiku po mjeri, posebno za male, srednje/nezavisne medije kojima nedostaju resursi; menadžeri/urednici koji imaju moć da naprave promjenu trebali bi proći obuku;
• Kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog koji uključuje odredbe o sigurnosti, kao i individualni ugovori o radu koji uključuju posebne sigurnosne odredbe za freelancere.

Državna i institucionalna politika

• Strategije: pronađite zajednički jezik i počnite poduzimanjem malih koraka za razvijanje kontakta sa institucijama i političkim grupama;
• Koristiti međunarodne propise (npr. sigurnosne preporuke Vijeća Evrope i Evropske komisije, Međunarodne konvencije o radu) kao polugu za početak pregovora s vladama i poslodavcima u medijima;
• Očuvanje nezavisnog mehanizma u okviru inicijative koju finansiraju/pokreću vlade;
• Postavljanje pitanja na dnevni red politike tako što će se obratiti političarima kako bi ga pokrenuli na političkom nivou, kao što je parlamentarna debata o određenim pitanjima
• Koristite moto “Novinarstvo kao javno dobro” za jačanje podrške javnosti, javne debate i razvijanje javnih kampanja.

(Izvor: EFJ)