Bosanskohercegovačka politička kultura je dominantno patrijarhalna – potrebno je dosta vremena, truda i inicijative da se takav koncept promijeni.

U Bosni i Hercegovini više od polovine glasačkog tijela čine žene, ravnopravno sa muškarcima i dalje ne učestvuju u donošenju odluka, niti na jednom nivou vlasti. Rodna ravnopravnost nije prepoznata ni u Ustavu BiH, a procentualno gledano, u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, nakon posljednjih lokalnih izbora u novembru 2020. godine, učešće žena iznosi tek 20 posto.

Izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” Banjaluka Aleksandra Petrić kaže da se u BiH rodna ravnopravnost mora zakonski štititi, što govori činjenica da se Izbornim zakonom moralo definisati da postotak žena u vlasti mora iznositi 40 odsto. No, ni to se ne poštuje.

„Tamo gdje se donose ključne odluke, gdje su novac i moć u rukama, tu je jako malo žena. Problem je što i žene političarke nemaju slobodu da rade mimo partijskih politika, pa su na neki način uslovljene mizogenim politikama političkih partija, ne prepoznavajući prava koja se tiču pitanja od važnosti za žene, u smislu donošenja novih zakona”, smatra Petrić.

Muškarci opstriraju žene u politici

To što je na prošlogodišnjim lokalnim izborima u BiH za čelne ljude opština i gradova kandidovano svega 29 žena, a 396 muškaraca, aktuelna zastupnica Naše stranke u Parlamentu BiH Mirjana Marinković–Lepić smatra potvrdom da muškarci u političkom životu u BiH opstruiraju žene.

“Prema podacima za kandidate i kandidatkinje za načelnike/ce i gradonačelnike/ce opština, na prošlogodišnjim lokalnim izborima u BiH bio je frapantno mali procenat žena, tako da to samo potvrđuje da još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu i pitanje je da li će se to ikada promijeniti”, komentariše Marinković–Lepić.

Zastupnik Stranke demokratske akcije u Parlamentu BiH Adil Osmanović slaže se da su u nekim političkim strankama žene opsturirane od strane svojih kolega, ali da su i birači ti koji u velikoj mjeri donose odluke.

“Političke stranke su nekako više sklone da predlažu muškarce, što naravno nije dobro. Međutim, postoji tu i jedna druga stvar.  Kada imate liste na kojima prema zakonu mora da bude 40 posto žena, često su birači ti koji odluče da ni tih 40 poto žena ne prođe u zakonodavnu vlast. Naravno. na nama je da mijenjamo društvo i da radimo na tome da što više žena bude u zakonodavnoj  i izvršnoj vlasti”, smatra Osmanović.

Na svim nivoima vlasti u BiH postoji rodni debalans koji je najizraženiji na najvišim nivoima vlasti, gdje BiH, na primjer, nikada nije imala niti jednu ženu članicu tročlanog Predsjedništva koje ima funkciju šefa države.

Takođe, na poziciji predsjednika Federacije BiH, od uspostavljanja ove funkcije 1994. godine, bila je samo jedna žena u periodu od 2007. do 2011. godine. Nijedna vlada u svom punom sazivu nije imala više od dvije ministrice, od ukupno 17 ministarstava.

Idući na niže nivoe vlasti, muškarci su dominirali i kao predsjednici vlada u svih deset kantona u FBiH, a među 100 kantonalnih ministara bilo je samo osam žena, i to najčešće u tzv. klasičnim ženskim portfeljima koji se bave stambenim pitanjima, socijalnom i zdravstvenom zaštitom, radom i obrazovanjem.

Aleksandra Petrić mišljenja je da i sami muškarci moraju podsticati pitanje rodne ravnopravnosti, a ne sva pitanja iz ove obalsti prepustiti ženama.

„Potrebno je i da muškarci u političkim strankama preuzmu aktivnu ulogu u promovisanju rodne ravnopravnosti, a ne samo da govore da su to pitanja na kojima žene trebaju raditi i da je to nešto u čemu oni žene podržavaju”, kaže Petrić.

Ne dirajte kvote

Na kandidatskim listama za lokalne izbore održane u BiH u novembru 2020. godine, od ukupno 425 kandidata za načelnike/ce i gradonačelnike/ce, bilo je svega 29 žena (6,82 %), u odnosu na 396 muškaraca (93,18 %), dok je za opštinska vijeća, skupštine opština, gradska vijeća, skupštine grada i Skupštinu Brčko Distrikta BiH, 12.753 (42,27%) žena, a 17.415 (57,73%) muškaraca.

Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH  propisao je kvotu od 40 posto za manje zastupljen spol, a Izborni zakon BiH je integrisao tu obavezu da se na kandidatskim listama mora naći minimalno 40 posto manje zastupljenog spola, odnosno žena.

Koordinatorica za javne politike u Koaliciji za slobodne i poštene izbore “Pod lupom” Jelena Tanasković-Mićanović smatra da upravo ovi podaci pokazuju nivo demokratičnosti u političkim partijama, ali i položaj žena u njihovim političkim strankama.

“Ovaj mali procenat žena kandidatkinja za načelnice i gradonačelnice sa prošlogodišnjih lokalnih izbora u BiH nam govori da smo mi još uvijek daleko od nekog zrelog političkog društva, gdje žene imaju dovoljno prostora, institucionalne i svake druge podrške da se uključe u političke procese i nametnu se kao liderke”, ocjenjuje Tanasković–Mićanović.

I Mirjana Marinković – Lepić pozdravlja kvotu od minimalno 40 posto koju propisuje Izborni zakon, jer kako kaže, “pitanje je koliko bi žena bilo na izbornim listama da nema tog propisa”.

“Mi žene se nekako stalno moramo boriti za svoj status, počev od porodice pa nadalje, ali jasno i glasno ispostaviti zahtjeve da se žene nađu i na prvim mjestima izbornih lista – za to se očigledno moramo same izboriti i biti nevjerovatno uporne u tome. I dalje su žene diskriminisane u odnosu na muškarce. To nam govori podatak nakon svakih izbora, kada je procenat žena u zakonodavnim organima po pravilu duplo manji od kvote koja je propisana”, ocjenjuje Marinković–Lepić.

Veliku prepreku ravnopravnoj zastupljenosti žena u političkom životu predstavlja i nedovoljna podrška političkih partija ženama-članicama u kreiranju političkih programa i političkoj afirmaciji, iako u statutima političkih partija nema izričitih prepreka ženama da učestvuju u radu organa stranke.

“Mislim da je neophodno pokrenuti izmjenu zakona, gdje očeigledno nije dovoljno da samo 40 posto žena bude u izvršnim vladama. Ono što trebamo uraditi u tom smislu je promjena u političkim strankama, gdje bi zakonom bilo regulisano da u rukovodstvu bilo koje stranke bude najmanje 40 posto žena”, tvrdi Osmanović.

 Nema žena na mjestima moći i odlučivanja

U okviru podjele vlasti, žene u BiH i FBiH zastupljene su u sudskoj vlasti više nego u bilo kojoj drugoj grani. Međutim, postoji nesrazmjer između broja žena koje rade u sudstvu i broja žena koje se nalaze na visokim funkcijama u pravosudnim organima, ili u sudovima više nadležnosti. Na mjestima moći i odlučivanja žene se i dalje suočavaju sa fenomenom „staklenog plafona”.

Edita Miftari, autorka studije “Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini”, ističe da su za žene na izbornim listama rezervisana uglavnom druga mjesta, u odnosu na muškarce, te da je nesrazmjerno mali broj žena nositeljica stranačkih listi.

 “Situacija u bh. politici i medijskom prostoru za vrijeme predizborne kampanje potvrđuje zabrinjavajuću činjenicu da smo i dalje podložni stereotipima kreiranim od strane patrijarhalnog društva u kojem živimo, koje političarku ne poznaje i ne priznaje na isti način kao političara i to je naš najeći problem”, smatra Miftari.

Brojke pokazuju da je učešće žena na stranačkim listama za državni Parlament najčešće varirao između 40% i 43%, dok je za Federalni parlament iznosio oko 44%. Udio žena na stranačkim listama za Narodnu skupštinu Republike Srpske se u mnogome nije razlikovao od udjela žena na listama za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Federalni parlament i iznosio je 41,45%.

“Rodna ravnopravnost u političkom životu najvažniji je faktor postizanja rodne ravnopravnosti u društvu. Takođe, važno je istaći da veća zastupljenost žena u politici ima potencijal da dovede do većeg stepena obrazovanja djevojčica i djevojaka, da smanji njihove kućne obaveze, ali i da ponudi mladim ženama modele uzora koji mogu uticati na njihove želje i stavove da se aktivnije uključe u procese donošenja odluka u društvu čiji su dio”, tvrdi Miftari.

Ona napominje i da ulazak većeg broja žena u parlament mijenja radnu klimu i dovodi do ravnopravnijih rodnih odnosa na tržištu radne snage, poboljšanja položaja žena u uslužnom sektoru, profesionalnom i menadžerskom radu, u visokom obrazovanju, ali i u vrlo važnim sindikalnim pokretima.

U tradicionalnom društvu kao što je BiH, optimizam i povjerenje da se biračko tijelo neće voditi stereotipima o rodnim ulogama prilikom izbora svojih predstavnika u vlasti, po svoj prilici, luksuz je koji žene, ali i cijelo bh. društvo sebi ne mogu priuštiti. 

S druge strane, pitanje rodne ravnopravnosti veoma je važno za BiH sa aspekta razvoja kompletnog društva, jer je upitno kako neko društvo može normalno da funkcioniše, ako pola njegove populacije, u ovom slučaju žene, ne mogu ravnopravno da učestvuju u donošenju odluka.

Dragana Erjavec

Disklajmer:  Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Women´s Press Forum” koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i Udruženja BH novinari, i ne održava nužno mišljenje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH.