Webinar BH novinara i Vijeća Evrope: Novinari smiju tajno snimati u javnom interesu

Sarajevo, 22.11.2021. – Novinari koji objavljuju tajno sačinjene snimke i fotografije političara i javnih zvaničnika ne mogu krivično odgovarati ukoliko je objava takvih snimaka u interesu javnosti. U tom smislu neophodno je uskladiti zakonsku regulativu u BiH sa standardima Evropskog suda za ljudska prava, te dodatno educirati sudije i tužioce o praksi ESLJP u ovakvim slučajevima, zaključili su učesnici webinara koji je održan danas u organizaciji Udruženja BH novinari, u saradnji sa Vijećem Evrope.

Tajno, odnosno neovlašteno snimanje zvaničnika posljednjih godina jedna je od najaktuenijih tema u medijskoj i pravosudnoj zajednici u BiH. Veliki broj tužbi protiv novinara i medija temelji se upravo na navodnoj povredi prava na privatnost, kaže Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari.

„Kolege koje se bave istraživačkim novinarstvom ponekad su ostavljeni bez alata da izvrše svoje zadatke jer nosioci javnih funkcija čine sve da uskrate važne informacije javnosti. Nažalost, takve stvari često završe tužbama jer funkcioneri nastoje ono što je javni interes predstaviti kao povredu prava na privatnost“, kaže Divković.

Prema riječima Jelene Surčulija Milojević, ekspertice Vijeća Evrope, ESLJP ovakve slučajeve rješava od slučaja do slučaja, a sve se u suštini svodi na to da li je povrijeđeno pravo na privatnost, odnosno jesu li prekršeni članovi 10 i 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

„Ono što sud cijeni u slučajevima tužbi zbog tajnog snimanja jeste da li je ta tema neophodna radi zaštite javnog zdravlja i morala, ugleda i prava drugih, nacionalne bezbjednosti, očuvanja teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti… Čak i prilikom otkrivanja nekih povjerljivih i zaštićenih informacija, ako se dokaže da je to bilo u javnom interesu, ESLJP će donijeti presudu da novinar nije prekršio nikakav zakon objavom takvih informacija. Naravno, ne mora svako skriveno snimanje biti povjerljiva informacija. Naprimjer, ovo što su radili Snowden i Assange je bila objava zaštićenih informacija, dok Panama Papers to nisu“, navodi Surčulija Milojević.

Zloupotreba ličnih informacija, povreda doma, privatna korespondencija i sl. spadaju u pravo na privatnost u odnosu na slobodu izražavanja. Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima propisuje pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

„Na javne ličnosti se pri tome primjenjuje potpuno drugačiji kriterij u odnosu na privatne osobe. Javna ličnost mora trpiti određeni nivo kritike i sužavanja svoje privatnosti i čim uđete u tu sferu javnog, morate biti svjesni toga. ESLJP je javne ličnosti sveo na četiri glavne kategorije: političari, advokati, vlade zemalja članica Vijeća Evrope i državni službenici koji su plaćeni iz budžeta. Također, ESLJP cijeni da li su tajno sačinjeni snimci nastali u javnom prostoru ili u privatnom prostoru, gdje javne ličnosti s pravom mogu očekivati zaštitu svoje privatnosti“, objasnila je Surčulija Milojević.

 Advokatica i saradnica Linije za pomoć novinarima Biljana Radulović spomenula je slučaj novinara Ivana Žada, koji je u Hrvatskoj osuđen na četiri mjeseca uslovno zato što je tajno snimao svoj razgovor sa političarem.

„Mislim da razgovor političara sa novinarom nikada ne može biti ‘privatni’, a kada političar još u tom razgovoru vrijeđa novinara, to onda javnosti može puno toga reći o njegovoj ličnosti. Mi imamo mnogo šira prava koja su novinarima data kodeksom od onih koji im garantuje zakon. Što se tiče neovlaštenog snimanja na način kako je to regulisano Krivičnim zakonom, novinar može krivično odgovarati. Da li će sudovi imati dovoljno sluha da cijene ono što jeste javni interes u takvim slučajevima, to je već drugo pitanje“, kaže Radulović.

Iako sudovi u BiH nemaju dovoljno prakse kada je riječ o ovakvim slučajevima, ipak su primjetni pozitivni pomaci kada je riječ o primjeni standarda ESLJP, istakli su Davor Trlin iz Centra za edukaciju sudija i tužilaca FBiH i Mila Čolić iz Centra za edukaciju sudija i tužilaca RS-a. Oni su posebno govorili o zakonu u Republici Hrvatskoj koji predviđa posebne izuzetke u slučajevima kada su radnje neovlaštenog snimanja učinjene u javnom interesu ili u drugom interesu koji preteže nad pravom na privatnost osobe.

„Kada bismo gledali isključivo zakonsku regulativu, svako tajno snimanje bi uvijek bilo protuzakonito. Mislim da bi nam rješenja iz Hrvatske koja su usklađena sa strazburškim standardima trebala biti uzor kada je riječ o izmjenama legislative. Po mom mišljenju, javni interes može utvrđivati samo sud, to ne mogu raditi policija ni tužilaštva. Ključna riječ kada govorimo o javnom interesu je novac, odnosno budžet. Ako ste snimili političara sa ljubavnicom na ljetovanju, a to ljetovanje je plaćeno iz budžetskih sredstava, onda je to svakako u javnom interesu“, kaže Trlin.

„ESLJP pojam privatnog prostora veže uz pojedinca, a ne uz mjesto. Činjenica je da se svaka osoba izlaskom na javno mjesto odriče dijela svoje privatnosti, ali to ne znači da pristaje na to da bude tajno snimljena. Ustavni sud BiH posebno skreće pažnju na pridržavanje profesionalnih normi novinara i djelovanje u dobroj namjeri. Ti aspekti su veoma važni za novinare i mogu im koristiti u odbrani u slučaju da ih neko tuži“, rekla je Mila Čolić.

Govoreći o vlastitim iskustvima sa tajnim snimanjem, novinar i urednik portala Istraga.ba Avdo Avdić postavio je pitanje da li on kao novinar može krivično odgovarati ukoliko je snimljeni materijal dobio od neke treće osobe, kao i šta se dešava ako novinar za potrebe istraživačke priče mora počiniti krivično djelo – kao što je bilo u poznatom slučaju Diploma, kada su novinari Žurnala od trgovca diplomama kupili krivotvoreni dokument.

„Neosporno je da sam ja, recimo, narušio privatnost odbjeglog ratnog zločinca Duška Kornjače jer sam mu pokucao na vrata i snimao ga na kućnom pragu. Ali sada imate jednu dilemu: nije isto ono što je u interesu bh. i srbijanske javnosti. Srbija štiti svoje građane, što je prirodno, ali pitanje je da li to znači da treba štititi i ratne zločince. Sigurno je da će vlasti Srbije pokrenuti krivični postpak protiv mene, ali isto tako, u pitanju je interes građana BiH koji treba da znaju gdje se skrivaju ljudi koji su optuženi za ratne zločine“, rekao je Avdić.

Siniša Vukelić, urednik portala Capital.ba i predsjednik Kluba novinara Banja Luka kaže da  novinari ne mogu biti krivi ukoliko dođu u posjed tajnih dokumenata koje im neko dostavi.

„Moramo ovdje razdvojiti ozbiljno, istraživačko novinarstvo od tabloidnog novinarstva, koje ne zanimaju nikakvi zakoni ni etika. Dakle, pitanje je da li oni koji se ozbiljno bave novinarstvom mogu doći u problem ako objave nešto što je zaista od interesa za javnost. Neke priče koje su zaista vrijedne da se objave jednostavno ne možete uraditi bez tajnog snimanja. Svjesni smo rizika koji to nosi sa sobom, ali ponekad prosto nema drugog načina“, kaže Vukelić.

Maja Sever, novinarka Hrvatske radio-televizije (HRT) i predsjednica Sindikata medija Hrvatske kaže da je u Hrvatskoj zakon dobro definiran na papiru, ali da novinari često nisu zadovoljni njegovom primjenom.

„Imamo pritužbe na Kazneni zakon i na činjenicu da je uvreda ugleda i časti još uvijek dio KZ. Kada je riječ o neovlaštenom snimanju i javnom interesu, to je u suštini nešto što je odluka sudaca. Jedna od bitnih stvari tu je upravo dodatna edukacija sudaca jer se suočavamo s time da oni jednostavno nemaju dovoljno iskustva i znanja o temama vezanim uz medijsko okruženje, od SLAPP tužbi pa do toga što jeste ili nije javni interes. Ovisno o sucu se procjenjuje koja je bila namjera onog koji snima. Tajno snimanje nekoga da bi se otkrila njegova intima ne predstavlja društveni interes i mislim da je to jasno. Druga tema je kada govorimo o tome što političari rade ‘ispod stola’, ima li tu korupcije i slično“, rekla je Sever.

BH novinari će se u saradnji sa Vijećem Evrope i u nastavku projekta Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX) intenzivno baviti ovim temama koje evidentno izazivaju veliko interesovanje predstavnika medija i pravosudne zajednice, zaključila je Vanja Ibrahimbegović Tihak, projekt menadžerica Ureda Vijeća Evrope u BiH. Moderatorica webinara Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, kazala je da su ovo kontroverzne teme u okviru kojih često dolazi do neslaganja između pravosuđa i medija, te je stoga neophodno nastaviti raditi na edukaciji i jednih i drugih sa ciljem zaštite slobode izražavanja i slobode rada medija u BiH, ali i očuvanja profesionalnog integriteta i etičkih standarda u novinarstvu.

Webinar je organizovan u okviru granta koji je dodijeljen Udruženju BH novinari kroz zajednički projekat Evropska unija u Bosni i Hercegovini i Vijeće Evrope – Ured u Sarajevu “Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini” (JUFREX).

 

Recommend to friends
  • gplus
  • pinterest