Uz pripremu novog Zakona o javnim servisima u BiH: Još jedna priča “za malu djecu”

Lejla Turčilo kaže da je samo u BiH moguće da zakona ima, a provedbe nema, i to ne samo kada je javni sistem u pitanju * Tanja Topić smatra da problem sa javnim emiterima, sa postojećim quasi političkim elitama, nije moguće riješiti * Srđan Blagovčanin kaže da moramo otvoriti javnu debatu o tome kakvi nam javni emiteri trebaju

Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine, čiji je rad političko pitanje, dijeli sudbinu cijele države. Ne moramo biti medijski stručnjaci da bi shvatili da su javni emiteri u BiH više u službi politika, nego građana.  Kao i u svim drugim oblastima – imamo Zakon koji je samo “mrtvo slovo na papiru”. Brojna pitanja iz aktuelnog Zakona o javnim RTV servisima iz 2005. godine nikada nisu riješena, a već se spominje novi. No, to i ne bi bilo loše da i priča o novom Zakonu o javnim RTV servisima, za koji se očekuje da bi trebao riješiti očigledan politički utjecaj na javne emitere, nije samo puko bacanje prašine u oči javnosti.

Ministar prometa i komunikacija BiH Vojin Mitrović još je na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, održanoj krajem maja ove godine, ambiciozno najavio da će se nacrt novog zakona o Javnom RTV servisu BiH naći u parlamentarnoj proceduri do kraja godine. [1]Ova najava je uslijedila nakon pitanja poslanice Marine Pendeš kada će pomenuti zakon biti donesen zbog potrebe Hrvata da dobiju svoj TV kanal na hrvatskom jeziku”.

Nacrt zakona koji (još) nije za javnost

Nadležna služba u okviru ovog Ministarstva pripremila je prednacrt zakona o Javnom RTV sistemu u BiH, koji nije izdefinisan i odobren od radne grupe. Ova radna grupa je “formalizovana”, ali je u proteklom periodu iz različitih razloga istekao mandate za tri člana i potrebno ih je zamijeniti.

“Dva od tri člana kandiduje Odbor Sistema JRTV servisa u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo je blagovremeno, dopisom zatražilo nove članove od Odbora, ali Odbor još nije kandidovao nove članove jer je posljednju sjednicu održao u maju 2019. godine. Dok se ne formalizuje nova Radna grupa, ovaj zakon ne može biti upućen u propisanu zakonsku proceduru”, kažu u Ministarstvu. Dodali su da u “ovoj fazi Ministarstvo nema mogućnost transparentno plasirati u javnost pripremljeni tekst”.

“Onog momenta kada radna grupa odobri sadržaj teksta prednacrta zakona, on će biti objavljen na portalu eKonsultacije s ciljem pribavljanja eventualnih komentara kroz javne konsultacije”, odgovorili su iz Ministarstva.

Da li će i kada će nova radna grupa biti formalizovana za sada niko ne može ni naslutiti.

Iz Regulatorne agencije za komunikacije nisu mogli komentarisati rad Radne grupe, iako i oni unutar te Radne grupe, imaju svog predstavnika.

“U izradi novog Zakona, Agencija će ukazati na potrebu usklađivanja postojećeg Zakona o javnom RTV sistemu sa EU Direktivom o audiovizuelnim medijskim uslugama, u skladu sa Dozvolom Sistema koja je izdata 26.4.2020. godine.”, odgovorili su kratko iz RAK-a za Udruženje BH novinari.

Odbor Sistema javnih RTV servisa u BiH, prema aktuelnom Zakonu, trebao bi da se sastoji od 12 članova i da ga čine svi članovi upravnih odbora javnih RTV servisa, po četiri člana iz svakog javnog RTV servisa.[2] Upravo je to onaj Odbor koji bi trebao imenovati nove članove radne grupe.

No, profesorica Lejla Turčilo kaže da “koliko je njoj poznato iz prakse ovaj Odbor nikada nije konstituiran, odnosno postoji samo na papiru, baš kao što i Korporacija javnih emitera postoji samo na papiru”.

“Ne znam zaista kako riješiti ovo pitanje ako je u ovoj državi moguće da postoje zakoni (ne samo u vezi sa javnim emiterima, nego i inače), a da se može desiti da ne postoji politička volja da se zakon primjenjuje. Nigdje na svijetu zakoni se ne tumače, ne uzimaju kako kome odgovara, nego se poštuju u cijelosti ili postoje sankcije za njihovo nepoštovanje. Samo je u BiH moguće da zakona ima, a provedbe nema, i to ne samo kada je javni sistem u pitanju”, naglašava profesorica Turčilo.

Depolitizacija javnih emitera   

Ona smatra da je rješenje u poštovanju zakona, i u tom slučaju bi, čak, “postojeći zakon mogao biti dobar okvir za profesionalan rad javnih emitera”.  “Podsjećam da brojna pitanja, uključujući i ono vezano za uspostavu Korporacije ni iz postojećeg zakona, nisu riješena. Istovremeno, menadžmenti, posebno upravni odbori javnih servisa, visoko su politizirani i nerijetko se čini da su javni emiteri dio monete za potkusurivanje političkih lidera u pregovorima oko razdiobe vlasti”, dodala je.

 “Podsjećam da brojna pitanja, uključujući i ono vezano za uspostavu Korporacije ni iz postojećeg zakona, nisu riješena. Istovremeno, menadžmenti, posebno upravni odbori javnih servisa, visoko su politizirani i nerijetko se čini da su javni emiteri dio monete za potkusurivanje političkih lidera u pregovorima oko razdiobe vlasti”, dodala je.

Turčilo smatra da bez izbora menadžmenta javnih emitera, koji nije zasnovan na političkim afilijacijama nego na kompetencijama, nema rješenja za depolitizaciju javnih emitera.

“U tom kontekstu nova zakonska rješenja mogu pomoći samo ukoliko će se putem njih naći mehanizmi sprječavanja političkih imenovanja u javne emitere”, naglasila je Turčilo.

Podsjetimo da je Zakonom o javnom RTV servisu BiH iz 2005. propisana obaveza za tri javna RTV servisa (BHRT, RTRS i RTFBiH) da formiraju Korporaciju kao zajedničku upravljačku strukturu. Uspostavljanje Korporacije jedan je od uslova koji BiH mora ispuniti u procesu pridruživanja EU. Ova obaveza nije ispunjena do danas.

Kako je to pojašnjeno u analizi medijskog zakonodavstva u BiH sa preporukama za unapređenje pod nazivom “Zajedno ka boljim medijskim zakonima”, čija je autorice profesorice dr. Zarfa Hrnjić-Kuduzović, a čiji je izdavač Udruženje BH novinari, [3]posljedica neosnivanja Korporacije je nepostojanje sistema javnog servisa vođenog interesima javnosti, uređenog po najvišim profesionalnim standardima koji bi doprinosio razvoju građanskog i civilnog društva, a koji ne bi bio podložan politizaciji, niti etničkim podjelama.

Na taj način bi se optimalnije mogli iskoristiti i resursi za finansiranje produkcijskih troškova, umjesto sadašnjeg više konkurentskog nego kooperacijskog odnosa između tri emitera.

Bez zaštite javnog interesa

U istoj analizi se ističe da je jedan od nedostataka važećeg Zakona i taj što nisu obezbijeđeni adekvatni mehanizmi zaštite javnih emitera od političkih utjecaja kojima su izloženi, odnosno ne propisuje procedure imenovanja ni razrješenja članova Upravnog odbora i generalnih direktora javnih emitera. Državnim, odnosno entitetskim zakonima koji regulišu njihov rad propisano je da je u tom procesu ključna uloga državnog, odnosno entitetskih parlamenata, ali tri emitera primjenjuju neujednačene procedure.

Iako kandidate za BHRT i RTRS predlaže Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK), Narodna skupština RS može odbiti imenovanje kandidata s te liste. Članove Upravnog odbora RTV FBiH ne predlaže RAK nego Komisija za izbor i imenovanje oba doma Parlamenta FBiH.

Na naše pitanje da li možemo očekivati da će se novi Zakon pozabaviti i ovim pitanjem iz Ministarstva su odgovorili da je “u pripremljenom tekstu definisana zakonska norma koja sprječava politički utjecaj na izbor uprave i menadžmenta”.

Kada će se pripremljeni tekst naći pred radnom grupom – pitanje je bez odgovora.

Srđan Blagovčanin, direktor Transparency International BiH, na naše pitanje da li je priča o novom Zakonu samo “bacanje prašine u oči javnosti”, kaže da se “teško oteti takvom utisku”: “Posebno kada imamo u vidu da je u sadašnjem sastavu Parlament BiH usvojio tek nekoliko zakona za trajanje ovog mandata, a Vijeće ministara gotovo da nije ni radilo na izradi zakona”.

Blagovčanin smatra da je u kontekstu opšte zarobljenosti države i njenih institucija interesima vladajućih partija jako teško ponuditi recept za depolitizaciju javnih emitera.

“Mislim da je zapravo ovdje ključno prethodno pitanje kakvi nam emiteri trebaju. Bojim se da bez nekog snažnijeg napretka zemlje na uspostavljanju elementarne vladavine prava ni ovaj problem neće biti moguće riješiti. U situaciji smo da se ne poštuju ni postojeći zakoni, tako da nisam siguran koliko bi novi zakon sam po sebi bio rješenje”, ističe Blagovčanin.

Ono što je sigurno, a što se ističe i u analizi Zajedno ka boljim medijskim slobodama, da bijavni RTVsistem konačno postao javni medijski servis u službi javnosti potrebno je suziti ovlasti entitetskih parlamenata kod imenovanja upravnih odbora i direktora javnih emitera, te konačno usvojiti održiv model naplate RTV takse radi stabilnijeg finansiranja”.

Politička i finansijska zavisnost  

Na politizaciju upravnih odbora koja se negativno reflektuje na urađivačku politiku javnih emitera i autocenzuru urednika i novinara ukazano je i u posljednjem izvještaju Evropske Komsije o BiH za 2020. godinu: [4]Zakon o javnom RTV sistemu se djelimično provodi, a entitetski zakoni o javnim emiterima još nisu u skladu sa državnim. Stoga, tri javna emitera su izložena političkom utjecaju, naročito putem njihovih upravnih odbora koji su pod kontrolom politike, i sa zabrinjavajućim trendom autocenzure”.

U izvještaju se navodi da BiH nema ni odgovarajući model naplate RTV naknada kako je predviđeno zakonom.  „RTV taksa se u FBiH naplaćuje putem Elektroprivrede BiH, a u RSu putem Elektroprivrede RSa i putem inkasanata, ali su im budžeti odvojeni. Navedeno je u suprotnosti sa Zakono o javnom RTV sistemu koji propisuje da se prihodi od RTV takse uplaćuju na jedan račun, te raspoređuju na tri javna servisa shodno zakonskim odredbama[5].

Predstavnik OSCE-a za slobodu medija Harlem Désir je u aprilu 2018. po završetku posjete BiH izjavio da je veoma zabrinut za stanje javnih RTV servisa u BiH kojeg “u svojim rukama drže političke snage”. [6]

Politička nezavisnost i financijska održivost BHRTa i entitetskih servisa su od ključne važnosti i hitno su potrebni, u cilju ispunjavanja njihove dužnosti koju imaju prema svim građanima ove države“, izjavio je tada Désir.

Sve navedeno uveliko utiče na radni ambijent i novinarima otežava dosljedno poštovanje profesionalnih i etičkih normi.  Novinari o ovoj tematici nerado govore, ali neki od bivših uposlenika ova tri javna emitera, kažu da je autocenzura itekako prisutna jer “novinari unaprijed znaju šta urednik hoće i kome to ide u prilog”.

U analizi profesorice dr. Hrnjić navodi se da se u izmjenama Zakona treba početi od njegovog naziva, pa bi tako umjesto “Zakon o javnom RTV sistemu” primjereniji bio naziv “Zakon o javnom medijskom servisu BiH”.

“Tri emitera, shodno zakonskoj obavezi, trebaju konačno formirati Korporaciju, a parlamenti uskladiti Zakona o BHRT-u, FTV-u i RTRS-u sa Zakonom o JRTS. Upravni odbor FTV-a, bi, umjesto parlamentarne Komisije, trebao predlagati RAK, uz ukidanje mogućnosti entitetskih parlamenata da odbiju kandidate koji su ušli u uži izbor. Izmjenama Zakona nužno je da državni i parlamenti na entitetskim nivoima usvoje održiv model finansiranja javnog servisa. Srednjoročno bi se to moglo postići osnivanjem fonda za javni servis, a dugoročno usvajanjem funkcionalnijeg modela naplate RTV takse. Radi zadovoljenja visokih programskih i produkcijskih standarda javnog servisa, njenu visinu treba uskladiti s troškovima koje podrazumijeva takav kvalitet”, neke su od preporuka u spomenutoj analizi.

Politička analitičarka Tanja Topić smatra da problem sa javnim emiterima, sa postojećim quasi političkim elitama, nije moguće riješiti.

 „Potrebna je smjena političkih generacija i potpuno resetovanje cjelokupnog društva, te krenuti ispočetka od fabričkih postavki. Desio se jedan veliki udar prije svega na nezavisne institucije među njima i Regulatorne agencije za komunikacije, kada su lideri političkih partija u kafani sa visokim predstavnikom za BiH, u to vrijeme, Miroslav Lajčak javno podijelilio nezavisne institucije kao partijski plijen. I to je početak kraja“, kaže Topić.

Sadašnji PBS odgovara samo vladajućim strankama

Prema njenim riječim, pobjediničke partije su dijelile direktorske fotelje u nezavisnim institucijama prema afinitetima i nacionalnom ključu, uključujući i javne emitere, nad kojima je upostavljanjena politička kontrola. Taj proces je bio najočitiji kroz izbor članova upravnih odbora u koje su morali biti birani samo oi pojeidnci koje su „predlagale“ političke partije.   „Bez zelenog svjetla partija na vlasti niste mogli postati član upravnog odbora“, navodi Topić. Ona smatra da „novi zakon neće riješiti problem“, te dodaje kako je „problem je u mentalitetu i načinu promišljanja – sve ostalo je iluzija.

„Ovdje u BiH zakone krše najviše oni koji ih donose, često imamo dobre zakone prema evropskim standardima, ali su često mrtvo slovo  na papiru, tako da ne očekujem previše od novog zakona. Kada želite kod nas neke stvari otegnuti u nedogled onda formirate radnu komisiju, kako ništa ne bi uradila. Otuda i pitanje treba li uopšte i kako natjerati Radnu grupu da bude proaktivnija. Smisao njenog postojanja je nedjelovanje. Ovo je tipičan način (ne) djelovanja i nefunkcionisanja u BiH, umrtvljivanja i stavljanja pod političku kontrolu, mislim da tek predstoji vraćanje ugleda i rad na jačanju integriteta javnih emitera, a tu smo već u debelom minusu. Nadati se reformi u ovakvom političkom ambijenu čini mi se velikom zabludom“, tvrdi Topić.

Trenutnim stanjem u RTV servisima niko, osim politike, nije zadovoljan. Pa, ni građani koji se često žale na kvalitet programa javnih emitera, ali istovremeno zaboravljaju na svoju obavezu plaćanja RTV takse.

Na pitanje kako riješiti ovu vrstu problema, profesorica Turčilo podsjeća da “taksa nije stvar ukusa publike, nego zakonska obaveza, a tako bi građani trebali i da je shvataju”.

Pomalo je i licemjerno od javnih emitera da očekuju da građani poštuju zakon, a oni ne. Tako da mislim da poticaja građana da plaćaju taksu ne može biti bez dokaza da javni emiteri rade u interesu javnosti, pa da ih onda ta javnost zdušno i podrži. Treba imati na umu da je neplaćanje takse značajan dio i političke agende određenih struktura koje čine sve da unište sve elemente dobra u BiH, tako da pitanje takse nije samo pitanje da li su građani zadovoljni javnim sistemom”, smatra profesorica Turčilo.

Zaključuje da javni sistem traži korjenite rekonstrukcije u pogledu menadžmenta, kadrova, finansija,  digitalizacije… i tako dalje… I tek onda će moći zadovoljavati svoju misiju i funkciju.

Srđan Blagovčanin kaže da moramo otvoriti javnu debatu o tome kakvi nam javni emiteri trebaju.

“Mislim da je svima jasno da sada javni emiteri apsolutno ne ostvaruju svrhu zbog koje su osnovani i smatram da bi rješenje trebalo tražiti u jednoj vrsti optimizacije emitera i njihovo svođenje na mjeru koja je održiva”, tvrdi Blagovčanin.

On ističe da postojeće stanje, koliko god neodrživo bilo, apsolutno odgovara onima koji su osigurali kontrolu nad javnim emiterima: “S druge strane, sve inicijative koje bi vodile ka unapređenju stanja, prosto ne nailaze na razumijevanje donosilaca odluka”.

(Pripremila: Zinaida Đelilović, novinarka iz Sarajeva) 

Ova analiza je pripremljena u okviru projekta “Zaštita građanskog  prostora – Regionalni Hub za razvoj civilnog društva” koji finansira SIDA, a provodi BCSDN. Sadržaj dokumenta, predstavljeni podaci i stavovi ne odražavaju službene stavove i mišljenja SIDA-e i BCSDN-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u ovom dokumentu u potpunosti snosi autorica.

[1] https://istinomjer.ba/nacrt-novog-zakona-o-javnom-rtv-servisu-bih-do-kraja-godine/

[2] https://www.paragraf.ba/propisi/bih/zakon-o-javnom-radio-televizijskom-sistemu-bosne-i-hercegovine.html

[3] https://bhnovinari.ba/wp-content/uploads/2021/07/Zajedno-ka-boljim-medijskim-zakonima-analiza-medijske-legislative-u-BiH-sa-preporukama-za-unapredjenje-1.pdf

[4] https://europa.ba/wp-content/uploads/2020/10/Izvjestaj_za_BiH_za_2020_godinu.pdf

[5] ibidem

[6] https://www.tacno.net/nasigradovi/po-zavrsetku-posjete-bosni-i-hercegovini-predstavnik-osce-a-za-slobodu-medija-poziva-na-jacanje-nezavisnosti-javnih-servisa-i-zastitu-sigurnosti-novinara/

Recommend to friends
  • gplus
  • pinterest